“Usamljenost nije nužno nedostatak društva, već duboki osjećaj da nas nitko istinski ne vidi ni ne razumije.”
Johann Hari
Jel i vi kad vam se spomene riječ “usamljenost” zamišljate neku baku ili djeda same u trošnoj kućici, kako tužno gledaju kroz prozor u daljinu, sa suznim očima? Usamljenost je sve češći problem u današnjem društvu, a stručnjaci ju sve više promatraju ne samo kao emocionalno stanje, već i kao ozbiljan zdravstveni rizik. Iako je ponekad privremena i normalna, dugotrajna usamljenost može ostaviti duboke posljedice na psihičko i fizičko zdravlje. Prema nekim istraživanjima, usamljenost pogađa oko 40% osoba starijih od 75 godina, ali čak svaku drugu mladu osobu u dobi od 16 do 24 godine.
Što je usamljenost?
Usamljenost nije isto što i biti sam. To je subjektivan osjećaj nedostatka emocionalne povezanosti s drugima. Možemo biti okruženi ljudima, a opet se osjećati potpuno izolirano. Prema definiciji American Psychological Association (APA), usamljenost je "emocionalno stanje koje proizlazi iz nesklada između željenih i stvarnih socijalnih odnosa".
Vrste usamljenosti
Stručnjaci razlikuju nekoliko vrsta usamljenosti:
1.
Emocionalna usamljenost -osjećaj da nemamo blisku, povjerljivu osobu
2.
Socijalna usamljenost - nedostatak šire mreže prijatelja i poznanika
3.
Egszistencijalna usamljenost- dublji osjećaj izolacije koji nadilazi odnose; često povezan s pitanjima smisla i postojanja
Ujedinjeni narodi su 2023. proglasili usamljenost globalnim javnozdravstvenim izazovom, usporedivim s pušenjem ili pretilošću!
Koji su simptomi usamljenosti?
Usamljenost se može manifestirati kroz niz psihičkih i fizičkih simptoma:
1.
osjećaj praznine, tuge i beznađa
2.
stalno preispitivanje vlastite vrijednosti
3.
poteškoće sa spavanjem ili pretjerano spavanje
4.
smanjeni interes za društvene aktivnosti
5.
glavobolje, probavne smetnje, kronični umor
6.
povećan rizik od depresije i anksioznosti
Usamljenost nije "samo emocionalni problem" – ona duboko utječe na rad imunološkog, hormonalnog i živčanog sustava.
Neki od najčešćih uzroka usamljenosti uključuju:
1.
preseljenje, promjena posla ili škole (mnogi moji klijenti iz inozemstva pate, između ostalog i od osjećaja usamljenosti)
2.
prekid bliskih odnosa (razvod, gubitak partnera)
3.
osjećaj različitosti ili neprihvaćenosti
4.
odrastanje u emocionalno hladnom ili zanemarujućem okruženju
5.
nedostatak emocionalne pismenosti i teškoće u povezivanju
Važno je naglasiti da se usamljenost često pojavljuje i kod osoba koje izvana djeluju “funkcionalno”, ali u sebi osjećaju prazninu i izolaciju.
Kakve posljedice ima kronična usamljenost?
Studije pokazuju da dugotrajna usamljenost povećava rizik od:
1.
depresije i suicidalnih misli
2.
kardiovaskularnih bolesti
3.
oslabljenog imunološkog odgovora
4.
demencije i kognitivnog propadanja
5.
prerane smrti (slično kao pušenje 15 cigareta dnevno)
Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da usamljenost aktivira centre u mozgu povezane s fizičkom boli. Drugim riječima – mozak usamljenost doživljava kao prijetnju opstanku!
Kako prevladati usamljenost?
Rješenje nije uvijek jednostavno kao “samo se više druži”. Usamljenost često zahtijeva dublji unutarnji rad. Evo nekoliko načina kako se nositi s njom:
1.
Psihoterapija
Psihoterapija je jedan od najučinkovitijih načina suočavanja s usamljenosti. Kroz siguran odnos s terapeutom, klijent ima priliku istražiti:
• kako je usamljenost nastala
• koje obrasce u odnosima nesvjesno ponavlja
• kako ponovno uspostaviti osjećaj povezanosti sa sobom i drugima
Geštalt psihoterapija, primjerice, omogućuje osobi da osvijesti kako (ne)ulazi u kontakt i kako može graditi autentične odnose.
2.
Izgradnja emocionalne pismenosti
Učenje prepoznavanja i izražavanja emocija ključno je za dublju povezanost s drugima.
3.
Kreiranje svakodnevne strukture i smislenih aktivnosti
Redovite rutine, hobiji, volontiranje i grupne aktivnosti doprinose osjećaju svrhe i pripadnosti.
4.
Povezivanje s vlastitim tijelom
Tijelo je često mjesto pohrane tuge i izolacije. Tjelesno orijentirane tehnike (poput svjesnog disanja, joge ili plesne terapije) pomažu ponovno "osjetiti sebe".
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako se osjećaj usamljenosti zadržava tjednima ili mjesecima, ako se osjećate odvojeno i neshvaćeno čak i u bliskim odnosima, ili ako usamljenost počinje utjecati na vaše mentalno i fizičko zdravlje - vrijeme je da potražite stručnu podršku.
Zaključak
Usamljenost nije slabost - to je univerzalno ljudsko iskustvo. No, kada preraste u kronično stanje, može značajno narušiti kvalitetu života. Dobra vijest je da postoje konkretni načini kako se nositi s njom, a psihoterapija je jedan od najučinkovitijih alata u tom procesu.
Ako prepoznajete sebe u ovom tekstu, znajte –-niste sami u svojoj usamljenosti. Povezivanje je moguće. Promjena je moguća.
