“Ako psi nisu u raju, onda hoću ići upravo tamo
gdje su oni otišli”
Will Rogers
Ljubimci: Izvor radosti, suosjećanja i boli zbog oproštaja
Kaže se „psi vlasnike tjeraju na aktivnost, a mačke liječe depresiju i tjeskobu“. Maženje ili igranje sa životinjama usrećuje, povećava se razina serotonina i dopamina u tijelu koji su zaslužni za osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Istraživanja pokazuju da su kućni ljubimci osobito blagotvorni za djecu, uče ih suosjećanju, odgovornosti, smanjuju mogućnosti alergija, ublažavaju kronične bolesti, smiruju te se stoga često koriste u terapijske svrhe.
Razumijevanje Procesa
Ljubimci utopljavaju naše domove, bez obzira jesu li naši ljubimci pernati, krzneni ili ljuskavi, zauzimaju velik dio našeg srca i smatramo ih članovima obitelji. Koliko god naša ljubav prema njima bila iskrena i velika, ne možemo spriječiti činjenicu da su to bića, baš kao i ljudi, ograničenog vijeka življenja.
I kada dođe vrijeme, moramo ih pustiti da odu.
Gubitak kućnog ljubimca, za većinu vlasnika, nemjerljiv je gubitak i sa sobom nosi duboku tugu. Ponekad ljubimac ode sam, a ponekad je na vlasniku u suradnji s veterinarom užasna, ali humana odluka, da se ljubimac eutanazira jer je patnja životinje postala prevelika.
U trenutku dok ovo pišem i preda mnom je takva bolna odluka. Dok u moju predivnu,staru i bolesnu psicu Teri, kapa topla infuzija kojom joj se pokušava udahnuti još koji dan života, držim je u naručju, prislanjam je na sebe, ne mogu i ne želim suzdržati suze, osjećam patnju i silnu potrebu za podrškom, a iz mene vrišti želja i tiha molba za još koji dan njenog života. Veterinarka, koja je ovaj scenarij nažalost vidjela i previše puta, tješi me da će biti vremena zasuze, „ne oplakujte žive, učinit ćemo što možemo“, kaže mi. Da je veterinarka psihoterapeut, rekla bi mi „budite u ovdje i sada, sada činite sve što treba, slavite njen život danas!“. Svoju psicu, kako je od milja zovem, odvela sam doma i polegla u njen topli krevetić. Nikad nisam bila svjesnija njenog malog kucajućeg srca, preplavila me zahvalnost i sreća za proteklih više od dvanaest godina koje smo provele (i još provodimo) zajedno. Dan po dan, pripremam i sebe i djecu za ono što dolazi na način da slavimo njen život, mazimo je, šapućemo joj koliko je volimo,koliko je posebna i draga…Dok iz Teri kopni život, oko nje, puna života, skače i poziva je na igru mala, tri mjeseca stara boxerica Siri. Liže je i naposlijetku liježe pored nje, grijući je svojim tijelom, osjećajući ono što samo životinje mogu osjećati, neopisivu empatiju bez riječi i bez potrebe da se razumije ono što se razumjeti ionako ne može.
Ukoliko se i vi nalazite pred sličnom odlukom, ili ste već to proživjeli/proživljavate, željela bih podijeliti s vama nekoliko stvari za koje se nadam da bi vam mogle pomoći:
1.
Dozvolite osjećajima da vas preplave – tuga, krivnja, strah, ljutnja- sve su to normalne emocije u situaciji kada se nosite s nečim što je van vašeg uobičajenog iskustva, a odlazak ljubimca, bilo da je to izvan ili dio naše odluke, to svakako jest. Budite iskreni prema svojim osjećajima, nastojte ih imenovati i dajte sebi vremena koliko god trebate. Ukoliko prepoznate da se ne možete sami nositi s emocijama, podijelite ih s obitelji, partnerom, prijateljima, kolegama, tko god procijenite da vas je voljan saslušati i razumjeti. Ne libite se potražiti ni stručnu pomoć psihoterapeuta.
2.
Podsjetite se da je vaša eventualna odluka o eutanaziji ljubimca- humani čin ljubavi i empatije prema ljubimcu – dolazi iz želje da se životinji olakša patnja i bol kada je kvaliteta života postala nepovratno narušena. Konzultirajte se sa svojim veterinarom, zatražite drugo mišljenje, ako će vam pomoći u odluci. I treće, ako treba. Zamislite to kao čin zahvalnosti voljenoj životinji za svu ljubav koju vam je pružila.
3.
Podrška, podrška,podrška! – i još malo podrške! Okružite se ljudima koje volite, pričajte, plačite, izbacujte iz sebe, ne gutajte suze. Razgovarajte s nekim za koga znate da će vam biti ogromna utjeha i da će vas razumjeti. Nekad će biti dovoljno u tišini samo biti pored nekog. Ne uskraćujte si kontakt, ali je u redu i ako trebate vrijeme za sebe, nasamo, nema recepta kako „pravilno“ tugovati. Tugovanje je proces, naleti emocija mogu se javljati i mjesecima kasnije, to je normalno i očekivano. Ako vidite da vam je previše, potražite stručnu pomoć.
4.
Iskažite ljubav,zahvalnost i poštovanje ljubimcu- osigurajte si potrebno vrijeme da provedete posljednje trenutke s ljubimcem. Napravite obiteljsku ili osobnu fotografiju vašeg ljubimca, okružite ga omiljenim igračkicama, poslasticama, mazite ga, držite u naručju, šapćite mu nježne riječi. Ovo može pomoći sačuvati sjećanje na sve lijepe trenutke koje ste proveli zajedno.
5.
Sjećajte se – listajte slike, napravite album, uokvirite jednu sliku i stavite je na lijepo mjesto na zidu. Sačuvajte ili uokvirite omiljenu igračkicu vašeg ljubimca. Pričajte s djecom i voljenima o lijepim sjećanjima. Priče pomažu da sačuvate uspomene i ljubav na životinju. Možete im napisati „ljubavno“ pismo- ovo je moje za moju Teri…
6.
Živite život! – neki vlasnici se odluče udomiti novu životinju, drugi kažu „nikad više ovakve patnje“. Jedno i drugo je u redu. Živite, jedite, radite, funkcionirajte, šetajte, vježbajte, razgovarajte, prihvatite svoje emocije, plačite, smijte se, okružite se dobrim ljudima! Tuga može biti veoma duboka, ali s vremenom bit će lakša, pronaći ćete mir. I vaš bi ljubimac volio da nastavite sretno i veselo dalje, njega ćete ionako nositi sa sobom, kroz uspomene.
